četvrtak, 21.02.2008.

†život je ono sto ti se dešava dok ti praviš planove za život†

puca me neka inspiracija..pa sam je odlučila iskoristiti da napišem novi post...
možda je stvar u tome što mi je zadnjih par dana sve naopačke!! činjenica je da mi se opet dešava isto...glumim da sam sretna i da mi ništa nije...-->to zapravo i je tako, ali kada ostanem sama..malo bolje promućkam to malo mozga što je ostalo u mojoj glavi..shvatim kako sam opet neka depresivna.. nema nikakvog posebnog razloga za to...jednostano mi se sve nakupi....sve ono što mi se događalo prošlih pet mjeseci...znam da nije dobro vraćati se u prošlost..ali to mi je poput neke ovisnosti...bez toga ne mogu...uvijek iznova mislim na neke stvari...a zatim slijedi uvijek ista spika- što bi bilo kad bi bilo-...
ne znam više što bi sama sa sobom...postalo mi je skroz dosadno u životu...čak su mi one stvari koje bi mi inače značile cijeli svijet, postale nevažne...vam se ikad dogodilo da vam se uopće ne izlazi van iz kuće?? da imate strah susreta s drugim osobama?? strah da ne puknete pred svima??da se osjećate toliko šugavo i to samo zbog toga što ste prvu večer gotovo dušu ispustili plakajući zbog nepostojećeg povoda...ali razumljivog uzroka...??? svi mi govore kako sam se od ljeta preokrenula za 360...možda i jesam..ja to ne vidim...ja samo znam da sam prošlih pet mjeseci prošla sve...od razočaranja...do upoznavanja novih ljudi..pronalaska najboljih prijatelja...prošla preko ljubavnih jada...suza...nekoliko trenutaka sreće...slobode...da bi opet došla do razočaranja i naposlijetku--------------ničega....
nekako me nervira ovo vrijeme...jer sam primjetila da nisam ja jedina koja se tako osjeća...i ne volim kada su ljudi koje ja volim tužni...ne mogu ih gledati...
nakraju...da dođem do zaključka...iskreno se nadam da je ovo samo neka groznica koja dođe jednom godišnje da nas protrese...te nakon oporavka, ne mora biti bolje...samo neka je sve ko prije...i kako to moja nana kaže: "nije sve tako sivo- eventualno, crno-bilo!!"

srijeda, 13.02.2008.

×straighten up little' soldier×

nekako su me ovi dani natjerali da napokon napišem novi post...brzo je valentinovo...ajme ne=)
iako ja znam da su sve to komercijalna sranja, ne mogu ostati ravnodušna pokraj svih tih ljubavnih parova koji se vole....jednostavno ih više primjećujem na valentinovo...pa me nekako to baci u melankolično stanje...
samo da znate...da mi je život prestao pisati sapunice....ništa se više ne događa....sve je mirno...sve je super...ali ja bi to nazvala zatišjem pred buru....iako mi ovako sasvim odgovara...opet mi je nekako dosadno....e jbg..nikad na zelenu granu=)
primjetila sam da su mi dvoje najboljih prijatelja u depresiji...i ja nemam niti jedno rješenje...šta bi mogla napraviti da bi ih bar malo razveselila!! kad sam s njima ili kad su oni s nekime drugime...uvijek se smiju...tako reći-glume...ali ja vidim da tu ima nešto što ih muči...znam i što..ali jednostavno ne pronalazim nikakav lijek....sve bi napravila....jer ih više ne mogu gledati ovakve!! vjerujte mi...nije nimalo lako gledati najdraže osobe na planeti...one koje ti pomažu...koje su uvijek tu za tebe..ovakve....potištene i nikakve.-...
istina...to se odnosi samo na te dvije osobe....još je jedna moja frendica....(najgora osoba na planeti....i užasno glupa....voli te beeba=))...vidi se kako je ful sretna...znači ima tipa i super im je skupa...pa kad to čujem...zapravo se nadam da ću jednom i ja na ravno polje i da će biti sve okej!!
nadam se da ste primjetili da sam promijenila adresu...mislim da je stavrno previše ljudi saznalo za moj blog...pa mi to više nije bilo to....jednostavno ne mogu napisati neke stvari...nešto što ne želim da baš ti ljudi znaju...mene boli briga koliko ljudi čita moj blog...jednostavno ne želim da ga neki moji poznanici čitaju!!
ljudi moji- bilo kako bilo...držite mi se...vjerujte da će jednom biti bolje...mora biti...
i sretno vam (fuckin') valentinovo uz nadu da jednom morate pronaći ono nešto...pa da vama zavide ljudi poput mene...i savjet...kada to pronađete...ne puštajte=)
sve vas voli vaša beeba=)

well i know sometimes things may not always make sense to you right now
But hey, what daddy always tell you? Straighten up little' soldier.
Stiffing up that upper lip.
What you crying' bout?
You got me
Now hush little baby don't you cry
Every things gonna be alright
Stiffen that upper lip up little lady
I told ya, daddy's here to hold ya
Through the night
I know mommy's not here right now and we don't know why
We feel how we feel inside
It may seem a little crazy, pretty baby
But I promise, Mama's gonna be alright
(eminem-mockingbird)...ne pitajte zašto!!!

četvrtak, 24.01.2008.

...Don't hang your head in sorrow, And please don't cry...

G'N'R- Don't cry

Talk to me softly
There's something in your eyes
Don't hang your head in sorrow
And please don't cry
I know how you feel inside I've
I've been there beforeSomething's changin' inside you
And don't you know

Don't you cry tonight
I still love you baby
Don't you cry tonight
Don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry tonight

Give me a whisper
And give me a sigh
Give me a kiss before you tell me goodbye
Don't you take it so hard now
And please don't take it so bad
I'll still be thinking of you
And the times we had, baby

And don't you cry tonight
Don't you cry tonight

Don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry tonight

And please remember that I never lied
And please remember
How I felt inside now honey
You gotta make it your own way
But you'll be alright now sugar
You'll feel better tomorrow
Come the morning light now baby

And don't you cry tonight
An don't you cry tonight
An don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry
Don't you ever cry
Don't you cry tonight
Baby maybe someday
Don't you cry
Don't you ever cry
Don't you cry
tonight

ako opišem moje raspoloženje ovih zadnjih dana, ne bi znala kako... od početka mjeseca se osijećam ko da sam stalno u pms-u...rasplačem se bezveze...za 15 min se smijem, kao luđakinja...
nema nikakvog posebnog razloga ovakvom raspoloženju...a etttooo(peace majki!!)
tješim se ipak jednom činjenicom da će jednoga dana sve sjesti na mjesto i da će biti bolje, samo se moram do onda strpiti i iskoristiti svaki trenutak do maksimuma, iako je to ponekad teško...ne možeš uvijek biti nasmijan i optimističan...meni dolaze ljudi i govore mi da koji mi je vraga...da me još nisu vidjeli u klincu...a jebiga...rekli su mi da su mislili da sam uvijek opttimistična i vesela...da sam ih iznenadila...a ša da ti radim... nisam ja kriva što sam takva... možda je jedan od razloga taj što uopće ne spavam koliko bi trebala... idem spavat u 4...buđenje u 9...
jbg..tako sam se navikla preko praznika i sada nema šanse da idem spavati prije 3...
ako ćemo iskreno..jedva čekam da sve opet sjedne na mjesto...da se naspavam..najedem i krenem ponovo...jer sam sita stalnog prelijevanja iz šupljeg u prazno i glupavih pogleda mojih prijatelja koji smatraju da sam materijal za ludnicu...
eto..kad ja krenem pisati..nema mi kraja...ali sada mislim da bi trebala u krpe...možda sutra bude bolje=)
voli vas vaša kekeša

subota, 05.01.2008.

†moje najdublje isprike†

kao prvo...ja se duboko ispričavam zbog ne pisanja postova i ne puštanja komentara...jednostavno mi se u zadnje vrijeme toliko toga desilo, pa bi bilo najbolje da odmah krenem s pričom...
kao prva vijest- prekinula sam s dečkom, tako da sam sada prilično u bedu...napokon sam našla frajera koji mi se sviđa...koji je daleko od savršenstva, ali je upravo ono što ja tražim i sve to propadne jer se dovoljno ne viđamo... ipak drago mi je da smo mi si mi i dalje oke...sve je zapravo isto...samo više nismo dečko i cura...sada smo prijatelji...s povlasticama=)
što se dočeka tiče...uspjela sam ostati trijezna...iako sam plesala na narodnjake...što meni nije slično...i bila sam obučena u roza...ali to je ipak doček..=)
bilo je prilično oke..kad nije moglo biti bolje...ali po tradiciji, večer je morala završiti u suzama...CRY ME A RIVER=)
ZA KRAJ, ŽELIM SVIMA KOJI ČITAJU I NE ČITAJU MOJ BLOG ČESTITATI BOŽIĆ I NOVU GODINU UZ ISPINJENJE SVIH ŽELJA I MORAM PRIZNATI JEDNU STVAR KOJA ME JOŠ OD BOŽIĆA MUČI- DA, JA SAM PREGAZILA DJEDA BOŽIČNJAKA...ŽAO MI JE=)
Želim zahvaliti svima koji su bili uz mene kroz ovu dugu godinu koja je bila puna uspona i padova, onih neugodnih, ali i preljepih trenutaka...najviše želim zahvaliti svojim najboljim frendovima-k,n,p,m(sami se prepoznajte=)) koji su ostali uz mene kada mi je bilo najteže, a da njih nije bilo, vjerovatno ne bi bilo ni mene...hvala vam svima na pruženoj podršci i nadam se da ćete me i dalje čitati, iako pišem svake prijestupne...
voli vas beeba...=)
peace!!!

nedjelja, 16.12.2007.

×back again×

ljudi, fkt je nevjerojatno kako ni za post ne nalazim vremena, ali eto... samo da vam kažem...nije me škola ubila!!! boli mene ona stvar za školu...proći ću s 4 na polugodištu...to je važno=)
idemo po redu...=)
pa, još ovaj tjedan, pa je škola gotova i mogu reći, malo sumnjajući i s nevjericom gledajući u napisano reći da će mi faliti, koliko god da mi se sada stvarno gadila=)
svi smo se u razredu prilično dobro skompali...nema nikoga tko bi mi tolkiko dizao živac da bi o njemu pisala...najs...
druga stvar...pa tiče se zdravlja i ljubavi...pa...moram priznat da sam bolesna- prehlađena, stvarno loše i zaljubljena(ali samo malo=)), tako da su to dvije bolesti...užasno sam se ulijenila... ništa mi se neda...buđenje-škola-doma-ponekad spavanje=)
ovaj post je ispao nekako kratko, ali obećavam sljedeći post s puno sočnih detalja...ako naravno budu za javnost=)
za kraj, jedna obavjest- ja i frendica smo napravile zajednički blog i predlažem vam da ga posjetite...vidjet ćete sliku- ja i ona u pregačama- prvi i zadnji put...neću ulazit u detalje, ali samo da znate, da smo poslije morale čistiti ostatke....=) tako je to kada se dvije plavushe nađu za kuharice=)
r.i.p

petak, 19.10.2007.

×nikakvi crnjaci ni ružne stvari×

Ja ću popizdit... uvijek počinjem post s istom rečenicom- dama se udostojila pojaviti s novim postom:/ ali nisam ja kriva, zbija, nisam- u školi stalno pilaju s ispitima i ispitivanjima, stalno nešto seru- od onih dobrica, ispada da smo najgori razred na školi:/ ali opet mi je drago da sam izašla iz one ludnice što se naziva osnovnom školom- naravno da mi je žao ekipe iz razreda koja se ne bi udostojila da te pristojno pozdravi na cesti kad te sretne, ali fale mi oni stari, iz starih dana... ne, ne bi se vratila... samo kada čujem kako ih tamo pilaju- pogotovo osmaše!!! ravnateljica je uzela na zub svaku generaciju osmaša- tako je i nas pilala, sam njih još gore.... a brižni...:/
da završim s tim konstantnim prelijevanjem iz šupljeg u prazno i prebacim se na veselije teme(vidi naslov)- upoznala sam tipa prije mjesec i po- brijali smo u četvrtak- on je...on...m-m-m....ali on je jutarnja smjena...=(... tako zapravo to ostaje na brijanju... smrch..
ništa mi neće ovaj dan pokvarit... možeš mislit...
da okončam ovaj skroz besmislen post i da se ispričam što ste trošili vrijeme uzalud čitajući moje baljezgarije, ali ovo pišem na geografiji(sada sam kod kuće, samo sam pisala post na papir:/)... ne može biti bolje....
idem ja sada čitati kosu anđela... rekao mi je jedan dečko u busu... ma nikolina, zašto čitaš tu knjigu kada znaš kako će završit...pa jednostavno čitam.... znam kako će završit, ali to ne znači da znam kako je došlo do toga...
r.i.p

srijeda, 10.10.2007.

...REBORN....

Jebote koliko je prošlo da nisam pisala postove... toliko se toga dogodilo da ne znam odakle početi...
kao prvo- upisal sam jezičnu gimnaziju- weee(valjda)... u početku svi su bili neki space likovi- imamo 4 dečka i 20 cura--> tragično- ma lol...uglavnom, svi neki dobrice koje si skoro pokupile ukor prije dva dana:/ sada su svi ok- ma da imamo i dalje spaceova, ali dotične ne spominjem(da si ne zagadim blog)..
što se ljubavi tiče, to je isto tragična priča- trenutno sam sama, a uvaljiva mi se netko stalno... mda...
između ostalog, tolika su mi se sranja dogodila da ne mogu vjerovati- svi prijatelji iz osnovne su se skroz promijenili, bahate se, ne pozdravljaju te po gradu kada te vide- ma mogu i ja tako, ali neću!! koliko sam ovog ljeta mozgala s kime ću ostati dobra, nakraju sam si dobra sa onima za koje nikada nisam mislila da ću biti tako dobra!!! uzmimo za primjer ninu- cijelo ljeto sam pizdila jer se ne čujemo, špotala je i nakraju mi je bila tolika potpora i skroz me iznenadila.(tnx bejbe=)
ne da mi se više pisati, ali samo još jednu važnu obavijest za jednu curu koja tako vjerno čita moj blog--> lana, zlato(inače, ako ne znaš- sarkastična sam) stvarno te žalim bejbe što nemaš ni malo mozga da bi sama smislila post koji ima bar malo smisla, nego moraš kopirati moj!! stvarno sam mislila da nisi takva- očito sam pogriješila, kao uvijek!! za vas koji niste upućeni u priču- riba je kopirala moj prošli post, doslovce, mada je izbacila par rečenica i objavila ga na svom blogu- ako se netko želi uvjeriti, ovo je link za taj blog, ali stvarno jadno!!!
ljudi, sada sam se ispucala i polako vas pozdravljam i idem puštat komentare---> bebachi R.I.P
update 12.10.07, 1:03
×lana je obrisala moj post... ma lol×

četvrtak, 30.08.2007.

>×We the people fight for our existence, we don't claim to be perfect, but we're free ×

×Temelj ljudske sreće je duboka sigurnost, spontana radost u malim stvarima i velika jednostavnost- Phil Bosmans×

Ne znam je li to temelj ljudske sreće, ali sigurna sam da je moje. Tako je Phil Bosmans definirao sreću, ali kako definirati lošu sreću, nesreću? Postoje li uopće sreća i nesreća? Za mene su to dva pojma koji djeluju kao simpaticus i parasimpaticus- naizmjence- jedno si vrijeme sretan, ali bilo bi suviše dosadno da netko ne pokvari tu sreću i pretvori je u nesreću.
Netko ima više sreće, netko ima manje, ali svatko može naći način da bude sretan. Uvijek postoji onaj tračak svijetlosti u nesreći, stoji tamo i čekajući da ga se pronađe. Neki nakon nesreće odustanu od života, zatvore se u sebe i ne znaš kako im pomoći, ali to ovisi o individualcu hoće li pronaći sreću ili ostati živjeti u nesreći.
Ja sam trenutno nesretna jer se ne znam vratiti sreći. Uvijek me nešto ili netko toliko iznenadi i iznevjeri, pa se opet zatvorim u svoje utočište, sa svojom glazbom ljuta na cijeli svijet.



Koliko ja govorila da se treba prepustiti sreći i ne misliti na ružne stvari, one ti nekako same doskoče u misli. Iako se čovjekova sreća nalazi u malim stvarima, sitnicama, isto je i s nesrećom. Ta nesreća koja nas snađe ne mora biti velika da bi bila učinkovita i zapravo to je ono što frustrira.

Čovjekova sreća ipak nije novac, imetak, materijalne stvari, to je samo prividna sreća. Čovjek treba pronaći sreću u sitnicama, ne misliti kako nesreća negdje vreba i prepustiti se sreći jer temelj ljudske sreće je duboka sigurnost, spontana radost u malim stvarima i velika jednostavnost.

nedjelja, 05.08.2007.

Untitled

Za početak, ispričavam se što nisam dulje vrijeme pisala post, ali ljeto je i jednostavno nisam našla vremena!!
Koliko sam mislila da će ljeto biti užasno, dosadno i da ću jedva čekati školu- prevarila sam se!! meni je super!! stalno s fešte na feštu- mozak na pašu i uživanje!! koliko god da je to super, ovaj će tjedan biti još bolje... dolazi mi frendica- možda s bratom... khm...
jedino za čime žalim ovo ljeto je da nisam otišla na viva la pola, ali neki mi kažu da nije bilo nešto!!! trebao je doć him, ali je otkazao, pa se publika morala zadovoljiti samo sa The 69 Eyes....
Barem sam bila na rimu u pazinu- bio je cetinski, ali ni on nije bio baš nešto- izgleda da su se svi ti pjevači previše sunčali, pa im je sunce udarilo u glavu=)
Ali na rimu je bilo fenomenalno, kako obožavam onaj šank i juice-vodku=)
Sinoć sam bila u trvižu na klapama- samo da se zna nisam išla svojevoljno- teta me je odvukla jer tamo ima neke prijatelje. bila sam dva sata slušat klape(prijevod- spavanje i pogledi drugih ljudi koji govore zašto je ova došla ako je mislila spavat- samo zauzima mjesta=), al eto!!
ja sada moram zvat petru jer me u protivnome čekaju batine=)
have fun!!!

nedjelja, 08.07.2007.

†POSLJEDNJI POZDRAV OSMOM RAZREDU†

Vidim ja da su i Nina i Danijela (za sve one koji ne znaju- cure iz mog BIVŠEG razreda) objavile post o tome, pa osjećam da bih i ja mogla napisati nešto o tome…
Ova dva tjedna što smo kući, mislim da još nemam osjećaj da je to to… znam da ću u devetom mjesecu se lagano zamisliti kada budem stajala ispred moje nove škole sa nekim totalno drugim osobama. Znam da će biti neobično i znam da će mi užasno nedostajati- ipak smo proveli zajedno osam dugih godina ispunjena smijehom, ponekad i plačom, nestašlucima, ali i međusobnim podržavanjem u teškim trenutcima. Naravno, nije bilo uvijek svijetlih trenutaka- bilo je tu i ljutnje, bijesa, mnogo svađa, ali uvijek se to nekako uspjelo izgladiti. Što je najvažnije, nakon osam godina sada svi približno znamo da su neke osobe uvijek tu za tebe i uvijek su ti spremne pomoći!! To je osmogodišnje krstarenje stiglo do kraja i sada se putnici- mi, iskrcavamo s broda i započinjemo novi život, u novoj sredini, okruženi novim ljudima.
Evo poruke za sve mlade:
Živi brzo, umri mlad-
Boli te k**** gdje i kad…
Puši travu, kupaj se u pivi
I imaj na umu- SAMO JEDNOM SE ŽIVI!!!

†R.I.P.†



--> samo da me podsjeti na najveću glupost što smo napravili u ovih osam godina
--> you know how they say--> save water- drink vodka!!!